Merima Simovljević
Aranitović (http://mojritamdana.wordpress.com), me
je kandidovala za ovu nadahnutu igru između blogera, zbog čega sam
joj neizrecivo zahvalna jer sam, kao nedovoljno promovisam bloger, to
doživela kao specijalno priznanje od nje, jer njenu pisanu reč
posebno cenim.
Pratim
zaista puno blogova, ali ima mnogo i onih koje rado čitam, moglo bi
se reći, čekam na novi post ;)
Moj
zadatak u ovoj igri je da, takođe nominujem 11 blogera, koji imaju
manje od 200 pratilaca, premda ima blogova koji bi po svom sadržaju
zaslužili mnogo veći broj pratilaca.
Oni
blogeri, koje budem nominovala, će takođe dobiti mojih 11
pitanja na koja će odgovoriti na svojim blogovima, a zatim će dalje
nominovati novih 11 blogera, osim onog koji je njih nominovao i
novonominovanim blogerima će postaviti svoja pitanja.
Evo
mojih odgovora na pitanja koja sam dobila od Merime :)
1. Kako
birate teme o kojima ćete pisati?
Nemam
neki ustaljeni šablom za odabir tema o kojima pišem. Po nekad je
dovoljna samo jedna reč da kod mene izazove lavinu inspiracije da
napišem tekst.
Po
nekad to budu sećanja koja smatram da treba ovekovečiti na neki
novi način.
Često
to bude nešto što znam, što izučavam, pratim, a što poželim da
podelim sa svima misleći da bi im to moglo koristiti u životu,
možda olakšati isti.
Ne
retko to budu i teme iz života drugih bića sa kojima delimo ovaj
svet, a od kojih i ne znajući, učimo mnogo.
2.
Postoji li neki juli koji biste voleli da zaboravite i zašto?
Dugo
je postojao i svesno sam potiskivala to sećanje dok nisam spoznala
da sam upravo zahvaljujući svemu što se tog jula izdogađalo
shvatila koliko je život veliki dar, jedan nemerljivo vredan poklon
koji treba čuvati i trošiti najbolje što umem.
3.
Uz koju pesmu redovno placate?
Bilo
je pesama koje su kod mene izazivale ogromni priliv emocija uz pojavu
suza u očima, ali ne i plakanje. Međutim, postoji jedna pesma uz
koju danas redovno zaplačem, čak i dok pišem odgovor na ovo
pitanje suze same kreću od pomisli na nju, a to je najdraža pesma
moje mame "Te oči tvoje zelene".
4.
Verujete li u moć reči?
Veoma
verujem u moć reči. Mišljenja sam da je svaka reč energija koja
ima vrlo veliku snagu u sebi i da treba upravo zbog tog svi da
obratimo pažnju šta govorimo i naravno posebno, šta pišemo. Nije
tek tako naš narod sačuvao poznatu poslovicu : Lepa reč i gvozdena
vrata otvara!
Lepa
reč leči, hrani, uznosi čoveka do vrlina za koje često nije
ni sam svestan da ih može dostići.
5.
Na osnovu kog kriterijuma birate koje ćete blogove pratiti?
Nemam
neki određeni kriterijum za biranje blogova koje pratim. Ja sam
veoma radoznala i poprilično svestrana osoba, ali pozitivno
radoznala osoba. Kad to kažem, mislim da volim da saznajem nešto
novo, da učim. Takođe, volim lepu, pisanu reč i često me privuku
blogovi ljudi koji imaju sličan senzibilet mom, jer me tekstovi
istih, kako već rekoh u prethodnom pitanju, razgale, po nekad i
izleče. Možda zvuči čudno, ali je istina, jer, interesuje me
strašno mnogo različitih sfera iz života te otuda čitam, mnogi bi
možda rekli, sve i svašta, ali, sve je to ipak probrano i ima mnogo
ljudi iz blogosfere koje uredno čitam ili pratim.
6.
Verujete li u Boga ili neku višu silu?
Verujem
u Boga i verujem da je on ta Viša sila o kojoj se često govori.
Verujem, jer, koliko god se to drugima činilo glupo, besmisleno,
nemoguće, sanjarenje, izmišljanje i šta god već, u svim trenucima
kada bih ostajala sama na vetrometini života i svih životnih nedaća
i poteškoća, a moj život je bio bogat istima poprilično, on je
jedini i uvek bio bezrezervno sa mnom.
7.
Postoji li neko kome bezrezervno verujete?
Mnogi
koji me poznaju znaju da verujem ljudima i da često umem da kažem
da svako ko misli da me je slagao ne shvata da je slagao prvo sebe.
Nepopravljivo
verujem svima, ali, koliko god da verujem, nikome ne verujem
bezrezervno. Bezrezervno verujem samo Bogu.
8.
Koliko senzualnosti, čežnje, erotike, putenosti (kako god) ima u
vašim tekstovima?
Mislim
da u mojim tekstovima od svega tog ima veoma malo. Možda ima, tu i
tamo, po malo čežnje za onim što je bilo dobro, a što je prošlo
i što se nikada neće vratiti. Za sad, na blogu imam samo jednu
izmišljenu priču, "Košćela", koja u sebi sadrži nešto
pritajene senzualnosti, ali to nikako ne znači da sam zaboravila da
pišem i na teme koje u sebi imaju sve to. Po nekad običan život,
odvuče čoveka od razmišljanja o takvim temama.
9.
Šta vas može dovesti na "ivicu ludila"?
Nisam
od onih koje je lako "isterati iz takta" ali nažalost, na
"ivicu ludila" me može dovesti učestala ljudska
bezobzirnost i bezobrazluk.
10.
Kakvi ste bili kao dete?
Bila
sam veoma živahno, radoznalo i starmalo dete. Velika sanjalica i
pričalica. Ovo drugo, najverovatnije da nosim i sada u sebi, a
čvrsto verujem kao posledicu često slušane rečenice; Ćuti, ti si
mala :)
11.Čime
se trenutno bavite u životu osim pisanjem, naravno?
Ja
sam već popriličan broj godina u, kako volim da kažem, zasluženoj
mirovini. Ali, ne mirujem. "Blogovanje" je jedna od mojih
novijih sfera interesovanja, premda sam malo zatajila u poslednje
vreme, ali ne zbog nedostatka inspiracije, već zbog onih drugih
sfera koje i dalje pratim, izučavam, radim.
Oni
koji su slučajno ili namerno "zalutali" na moj blog, su
mogli da primete da je on sam svaštara u malom i da u suštini
oslikava sve ono čime se i danas bavim, šta volim da radim,
izučavam, učim. Tako da, kako bi rekla jedna moja dobra
prijateljica, radim svašta nešto, od svega po malo. Neko bi rekao
da je to ništa, ali, verujte, nikad ništa ne ostavim nedovršeno.
Najiskrenije,
trudim se da život živim ispunjeno svakog dana.
Za
nastavak ove igre nominujem:
Moja
pitanja za blogere su:
- Zbog čega ste započeli da pišete blog?
- Čemu se obradujete?
- Volite li da delite savete?
- Zanima li vas politika?
- Verujete li u ljubav do groba?
- Verujete li da postoje i da nas posećuju vanzemaljci?
- Šta je po vama vrednije, imati ili umeti?
- Koju osobinu kod ljudi najviše cenite?
- Šta mislite, zašto se kaže; Što južnije to tužnije?
- Volite li kućne ljubimce?
- Ako biste mogli, koji trenutak života biste vratili?